Gospođa Joka nas je upoznala s vrstama trava i drveća na koje smo nailazili, a učenicima se posebno svidjelo to što su imali priliku vidjeti hrast crniku ili česminu, vazdazeleno stablo mediteranskog područja. Malo po malo, stigli smo do jednog od mnogih jezera Imotske krajine – Mamića jezera. Njegova ljepota, čistoća vode i špilje u koje su se nekada davno ljudi skrivali, zadivile su i učenike i učiteljice. Na vrhu litica tog jezera vidjeli smo ostatke starog grada koji je tu nekada postojao.Krenuli smo dalje stazom do mjesta s kojeg smo kao na dlanu imali naše lijepo Prološko blato. Razgovarali smo o vrstama riba koje u njemu žive, a uočili smo i nekoliko divljih patki. Učenici su primijetili i otočić Manastir, čije smo se povijesti također prisjetili.  Za to je vrijeme gospođa Joka pripremila vatru te smo nestrpljivo čekali ćevapčiće koje nam je pekla. Odmorili smo se, najeli i osvježili te je stiglo vrijeme za povratak na mjesto s kojeg smo krenuli u našu današnju pustolovinu. Prepuni doživljaja i radosni što smo upoznali ovaj dio našeg zavičaja i uživali u netaknutim ljepotama našega planeta, zahvalili smo našem vodiču te krenuli svojim kućama.

Nikolina Petričević