IVAN LEKO

HRVATSKI PEDAGOG

(PROLOŽAC, 18. LISTOPADA 1914. – ZAGREB, 30 OŽUJKA 1983.)

PUČKU ŠKOLU POHAĐAO JE U PROLOŠCU, A GRAĐANSKU ŠKOLU U IMOTSKOM KOJU ZAVRŠAVA 1930. GODINE. USPJEŠNO POLAŽE PRIJEMNI ISPIT ZA UČITELJSKU ŠKOLU U ZAGREBU U KOJOJ 1935. GODINE STJEČE ZVANJE UČITELJA. OD TADA POČINJE  NJEGOV PREDANI I MUKOTRPNI RAD S DJECOM, ALI I ODRASLIMA, BOREĆI SE ZA PRAVDU I SLOBODU.

         KAO UČITELJ POČETNIK I IDEALIST RADI U SIROMAŠNIM KRAJEVIMA OKO BENKOVCA, KNINA, DRNIŠA I IMOTSKOGA. NE UČI SAMO DJECU, RAZVIJA PROSVJETITELJSKI RAD U CIJELOJ OKOLICI, POMAŽE LJUDIMA U SVIM POSLOVIMA, SAVJETUJE IH I POLITIČKI PROSVJETLJUJE.  ZBOG TAKVIH DJELOVANJA I POGLEDA NA SVIJET, POSTAJE NEPOĆUDAN ZA TADAŠNJU VLAST  PA GA ČESTO PREMJEŠTAJU I POKUŠAVAJU UŠUTKATI, ALI BEZUSPJEŠNO.

          IVAN LEKO NASTAVLJA SVOJ PROSVJETITELJSKI RAD SVE DO POČETKA 2. SVJETSKOG RATA KOJI GA ZATIČE U DRNIŠU. TU JE UHIĆEN PA JE JEDNO VRIJEME PROVEO U ZATVORU, A KASNIJE I U KONCENTRACIJSKOM LOGORU IZ KOJEG SE IZBAVIO RAZMJENOM.

          SVOJ UČITELJSKI POZIV NASTAVLJA U OSLOBOĐENIM MJESTIMA DALMACIJE. BIO JE POMOĆNIK MINISTRA PROSVJETE, A ZATIM I SAVJETNIK ZA PROSVJETU. KAKO JE ZAVRŠIO I FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU, RADIO JE I KAO PROFESOR NA PEDAGOŠKOJ AKADEMIJI U ZAGREBU.

          U SVOM PREDANOM RADU ZASLUŽAN JE ZA UVOĐENJE OBVEZNOG OSMOGODIŠNJEG ŠKOLOVANJA, A BIO JE I JEDAN OD TVORACA PRVE ŠKOLSKE REFORME. OBJAVIO JE NIZ ČLANAKA IZ PODRUČJA PEDAGOGIJE U DNEVNOM I STRUČNOM TISKU. SVAKOM SVOM POSLU PRISTUPAO JE SA ZANOSOM BIVAJUĆI ČESTO U SUKOBU SA ZASTARJELIM SHVAĆANJIMA. VOLIO JE LJUDE, A POSEBNO SVOJ PROLOŽAC I NJEGOVE STANOVNIKE.

          POMAGAO JE UČENICIMA I STUDENTIMA PRILIKOM UPISA U ŠKOLE I NA FAKULTETE. ŽELIO JE DA SE ŠTO VIŠE MLADIH LJUDI ŠKOLUJE. ZBOG EMPATIJE PREMA DJECI KOJA SU PJEŠAČILA IZ PROLOŠCA U ŠKOLU U IMOTSKI, ZAČETNIK JE IDEJE DA PROLOŽAC IZGRADI OSNOVNU ŠKOLU. PUNO JE POMOGAO PRILIKOM IZGRADNJE NAŠE ŠKOLE. ČITAV SVOJ ŽIVOT BORIO SE ZA PRAVA I SLOBODU ČOVJEKA. UOČAVAO JE DA SRPSKA VLAST U BIVŠOJ JUGOSLAVIJI ŽELI ZATRTI HRVATSKO IME PA JE I ON 1971. GODINE SUDJELOVAO U ″HRVATSKOM PROLJEĆU″, NAKON ČEGA JE SMIJENJEN SA SVIH FUNKCIJA.

          ŽELIO JE SLOBODNU I NEZAVISNU HRVATSKU, ALI JE NAŽALOST NIJE DOČEKAO. PRILIKOM  BORAVKA U IMOTSKOM I PROLOŠCU, GENERAL HRVATSKE VOJSKE JANKO BOBETKO IZJAVIO JE KAKO MU JE POKOJNI LEKO  PRED SAMU SMRT REKAO DA MU JE ŽAO ŠTO NEĆE DOČEKATI SLOBODU SVOJE DRAGE HRVATSKE ČIJU JE SAMOSTALNOST VEĆ TADA SLUTIO I PROROKOVAO.

GLAVNA DJELA:

• MJESTO I ULOGA UČENIČKIH ZADRUGA (1958.)
• OSNOVNA ŠKOLA: ODGOJNO-OBRAZOVNA STRUKTURA (KOAUTOR, 1960.)
• NOVI ŠKOLSKI SISTEM (1961.)
• UVOD U PEDAGOGIJU (1969.)
• VELIKE REVOLUCIJE I OBRAZOVANJE (1969.)